Gornja Trnava – Mađarev brijeg – Hunjka

Ulicom Markuševečka Trnava hodajte sve do zaselka Toti. Put je dobro markiran, a postoje i putokazi. Ulicom Toti idite do kraja asfalta do lovačkog doma Prigorje. Nastavite dalje makadamskom cestom koja prati potok Trnava. Uz sam potok su lijepe livade i nekoliko mostića. Polako ćete ući u šumu i na križanju dvije šumske ceste skrenite desno. Ujedno se tu spajaju Stari i Novi potok, koji poslije čine potok Trnavu. Tu je putokaz za pristup stijeni Gorsko zrcalo. Desno od vas je i izletište Sv. Juraj, odnosno uređen privatni posjed, čiji vlasnik dopušta izletnicima posjete. Nastavite dalje i doći ćete pod penjačko vježbalište Gorsko zrcalo i nadstrešnice Milanovo sklonište, koja se nalazi na samom potoku.

Gorsko zrcalo je okomita glatka stijena, široka i visoka 25 metara. Ova monolitna stijena jedinstvena je za Medvednicu. Izraz gorsko zrcalo u geologiji označava uglačanu gotovo ravnu stijenu koja nastaje pri rasjedanju terena. Na njoj vježbaju alpinisti i speleolozi, a odmah u blizini nalazi se nadstrešnica. Nazvana je po Milanu Matovini, alpinistu poginulom 1978. na kanadskom Stjenjaku. Ispod terase protječe Novi potok.

Područje Gorskog zrcala predivno je i pogodno za izlet. Od autobusne stanice do Gorskog zrcala treba 45 minuta hoda. Zato je ovaj ravni dio puta pogodan za izlet s manjom djecom. 

Staza dalje nastavlja uz sam Novi potok. Uska stazica duga oko 400 metara vodi po kanjonu Novog potoka a zatim skreće lijevo uzbrdo iz doline potoka i izlazi na širok šumski put kod zidanog vodogospodarstvenog objekta. Tu idite desno ravnijom dionicom. S lijeve strane je ograđen vodogospodarstveni objekt. Nastavite dalje pored njega i u oštrom lijevom zavoju počinje uspon prema brdu Ceru, dok Novi potok ostaje iza vas. Staza tu postaje teška jer se konstantno uspinje i nema položitih dijelova. Na tom dijelu treba polaganije hodati jer nakon nekog vremena stižete na veću i dužu strminu Tisove peći.

Nakon nje izaći ćete na markuševečku makadamsku cestu, kojom idete desno do velikog zavoja. Tu skrenite na lijevi dio makadama, koji se spušta od Hunjke, a nastavlja se prema Gorščici. Hodajte makadamom još 200 metara i na križanju ćete ponovno ući u šumu, na planinarsku stazu. Opet vas čeka uspon, ali ni približno težak kao što je bio uspon na Tisovu peć. Nakon uspona polako stižete na hrbat i tu vas čeka predivan položitiji dio staze. Staza postaje sasvim položita u lijepoj bjelogoričnoj šumi bukve i graba, a zatim izlaskom na Mađarev breg ulazite u crnogoričnu šumu i dolazite do nadstrešnice Ornjak. Stigli ste na visinu od 900 metara i sveukupno prošli više od šest kilometara. Tu staza br. 23 završava.

Kod nadstrešnice Ornjak je i križanje putova: staza 109 desno vodi prema Gorščici (1,30 h), a lijevo staza 109 nastavlja do Hunjke (20 min). 

 

Ova staza je najistočniji prilaz središnjem dijelu Medvednice, a zbog svoje izdvojenosti od glavnih pravaca možda je malo i zapostavljena. Spada u najljepše staze na Medvednici. Možemo je podijeliti u dva dijela. Prvi, ravan i lagan, dio je prilaz do Gorskog zrcala. Drugi dio je uspon od Gorskog zrcala do Hunjke, koji je strm i ne dopušta mnogo odmora, osim po markuševečkoj makadamskoj cesti i na samom hrptu Medvednice, gdje je staza položitija. Zbog konstantnog uspona u drugome dijelu i cjelokupne dužine staza je prilično zahtjevna. Ova staza pogodnija je za uspon nego za silaz, upravo zbog strmina.