Rudnik Zrinski

Otvoren u 16. stoljeću i nazvan po plemićkoj obitelji Zrinski, nekoć je bio središte rudarske svakodnevice. Sve je započelo otkrićem galenita – olovne rude s tragovima srebra, u području zvanom Rudarski vrt.

Zamislite tridesetak rudara u smjenama dugim i do 12 sati, kako kopaju ručno – samo s čekićima, pijucima i lopatama. Titravo svjetlo uljanica vodi ih kroz uske, mračne hodnike dok udarci metala o kamen odjekuju tamnim prolazima. Unatoč predanom radu, srebra je bilo malo – gotovo tona rude bila je potrebna za pola kilograma ovog plemenitog metala. Na kraju je rudnik napušten i prepušten tišini planine i pričama koje su ostale zakopane u njezinu srcu.

No, rudnik je 2004. godine ponovno oživio – pažljivo obnovljen i otvoren za posjetitelje. Danas vas vodiči provode kroz njegove sjenovite prolaze, gdje temperatura stalno iznosi 12 °C, pa svakako ponesite toplu odjeću. Hodnici su niski i uski, stoga posjetitelji dobivaju kacige. Na samom ulazu će vas dočekati kip svete Barbare, zaštitnice rudara, a susrest ćete i drvene figure rudara koje oživljavaju njihove priče, te vidjeti alate kojima su mukotrpno kopali. U razgledavanju od oko 30 minuta, dobit ćete jedinstven uvid u živote ljudi koji su ovdje nekad radili – uz zvučne zapise razgovora rudara i njihovih nadzornika, bergmajstora. Svaki hodnik nosi žensko ime – nekoć po suprugama rudara, a danas po djelatnicama Parka prirode Medvednica.

Rudnik Zrinski zaštićen je kao kulturno dobro Republike Hrvatske od 2006. godine i danas nudi puno više od pukog pogleda u prošlost – poziva vas da zakoračite u nju.

Dođite i otkrijte podzemni svijet Medvednice, zavirite u život rudara i osjetite duh nekih davnih vremena.

Najlakši put do rudnika? Sljemenskom žičarom iz Zagreba, a zatim uživajte u šetnji od Tomislavovog doma stazom broj 26 do planinarskog doma Grafičar.