Horvatovih 500 stuba

Duboko u zelenilu sjeverne strane Medvednice skriva se jedno od najposebnijih mjesta na planini – Horvatovih 500 stuba.

Iako su danas popularno planinarsko odredište, priča koja stoji iza njih daleko je veća od same brojke.

Tridesetih godina prošlog stoljeća, zagrebački planinar, novinar i veliki zaljubljenik u Medvednicu, Vladimir Horvat, otkrio je ovaj skriveni kraški kraj pod Hunjkom, uz pomoć lugara Mije Pliškog. Kada je ugledao špilju, danas poznatu kao špilja Medvednica, smještenu u podnožju stijene, odmah je znao: ovdje mora nastati staza, kako bi svi mogli uživati u ovom čudesnom kutku prirode. No tek nakon Drugog svjetskog rata dobio je dozvolu da svoju viziju pretvori u stvarnost – i tada je započela njegova sedmogodišnja avantura.

Od 1946. do 1953. godine, Vladimir Horvat je vlastitim rukama, uz povremenu pomoć omladinaca, izgradio 500 kamenih stuba. Prvo do špilje Medvednice, a potom i sve do potočića Bistri jarek, gdje je uredio odmorište Srnec. Danas su tu još klupice, no sklonište je propalo. Hlad i žubor potoka i dalje pružaju savršen predah.

Iza brojke stoji čitav svijet. Kod desete stube skriva se „Patuljkova špiljica“, mala pukotina ispunjena figuricama patuljaka koja posebno veseli djecu – no imajte na umu da je pristup klizav i zahtjevan pa treba biti dodatno oprezan. Na 70. stubi otvara se vidikovac s prekrasnim pogledom, a na 270. stižemo do stijene „Moj naklon“ i početka škarpi. Malo dalje, iznad ponora prekrivenog granjem, raste stablo tise – poznatog kao Tisin ponor. Na 400. stubi nalaze se dvije špilje, uključujući i samu špilju Medvednicu, prohodnu i mističnu, s prirodnim „dimnjakom“ u stropu.

Horvatove stube i danas su jedno od najljepših mjesta za istraživanje na Medvednici – bilo da ste planinar ili samo znatiželjni šetač. Najlakše im je pristupiti putom br. 1 od Hunjke, a dok se spuštate niz stube, teško je ne osjetiti poštovanje prema čovjeku koji ih je sagradio – s ljubavlju, upornošću i vjerom da priroda treba biti dostupna svima.

Ovo je mjesto koje zaista vrijedi doživjeti – no pričekajte sunčan ili barem suh dan. Po kiši, snijegu ili ledu ove čarobne stube postaju vrlo skliske i zahtjevne, pa je tada najbolje posjet odgoditi.

 

Visinska razlika: 103 m

Duljina stuba: 300 m

Trajanje obilaska: 15 min