Štrudle su na planini najpraktičnije i uvijek dostupno jelo. Tanke korice vučenog tijesta punjene slanom ili slatkom smjesom hrskave su izvana, a sočne iznutra. Najčešće su sa sezonskim voćem, kao što su jabuka, višnja ili šljiva, ili sa svježim sirom.

Specijalitet iz Zagorja, regije s druge strane Medvednice, gusta je juha od šumskih gljiva, mrkve, krumpira, slanine, luka, začina i vrhnja. Toliko je moćna da može poslužiti i kao glavno jelo.

Gibanica je tradicionalna jelo od vučenog tijesta i nadjeva, a može biti slana ili slatka. Sljemenska varijanta je desertna i raskošna jer ima više slojeva nadjeva – od jabuka s cimetom, od svježeg sira, i od mljevenih lješnjaka kuhanih u karameliziranom mlijeku.

Frkanci su sočne i bogate mesne rolice na sljemenski način. Otkoštena svinjetina punjena je sirom, zamotana u pancetu i pečena na žaru. Često se poslužuje uz mahune, krumpir ili salatu.

Roštilj je način pripreme mesa na otvorenoj vatri ili žaru. Najčešće se peku ćevapi, pljeskavice, kobasice, ražnjii, marinirana piletina, svinjska vratina ili kotleti. Plata miješanog mesa popularan je izbor jer uključuje najbolje od svega, a prijat će dodaci kao što su ajvar ili kajmak.

Gdje su šume, tu je lov, a meso divljih šumskih životinja kao što su jelen, srna i vepar veoma je cijenjeno. Najčešće se priprema kao gusti gulaš, s njokima ili knedlama od kruha.

Svako jelo na žlicu gušće od juhe, s puno povrća i mahunarki, možda i malo žitarica ili mesa, zovemo varivom. Krijepi i grije, a sastav varira ovisno o sezoni. Najčešća su variva od graha, mahuna, kelja, slanutka, graška.

Jednostavan starinski način pripreme mesa ispod željeznog zvona prekrivenog žarom čini jelo istodobno sočnim i savršeno pečenim. Najčešći su izbor teletina ili janjetina, uz dodatak krumpira, začina i sezonskog povrća po želji.

Buncek je lokalni naziv za kračicu – osušenu i dimljenu prednju koljenicu svinje. Ovaj komad mesa treba dugo kuhati da omekša, ali tada postaje slastan specijalitet koji se dodaje varivima ili poslužuje samostalno, uz kiseli kupus i restani ili pire krumpir.

Dugo kuhani zamotuljci od listova kiselog kupusa punjenih smjesom mljevenog mesa, riže i začina najpopularnija su zimska hrana. Poslužuje se prelivena okrepljujućim sokom u kojem se kuhala, s crvenom paprikom i rezanim zeljem, obavezno uz pire krumpir.

Sir i vrhnje jedan je od gastronomskih simbola Zagreba i okolice. Svježi kravlji sir pomiješan s kiselim vrhnjem može biti ukusan namaz ili punjenje za štrudle i kolače. Kao hladno predjelo, pogotovo s domaćim kruhom, omiljena je planinarska okrepa.

Gusto i jednostavno varivo od graha, s malo luka, mrkve, suhog mesa i začina, najčešći je planinarski obrok. Ima ga u svako doba godine, a zimi prija podebljano kobasicom ili buncekom i zeljem.

Jedno od tipičnih jela sjeverozapadne Hrvatske, pečena purica – a može i patka – danas je obiteljski klasik. Obavezan prilog su mlinci, komadići listova tjestenine prvo kuhani, a potom pečeni u soku od pečenja.

Kuhane ili pečene domaće kobasice, najčešće svinjske, poslužuju se s dinstanim kiselim kupusom, a često i s restanim krumpirom. Ovaj uobičajen prilog pojačana je verzija kuhanog krumpira, koji se još dodatno prži na dinstanom luku i masti.

Pohana piletina – prsa, batak i zabatak – uz rižu s graškom, idealan je ručak za cijelu obitelj. Uz to dobro prija zelena salata, cikla ili grah salata prelivena bučinim uljem.

Najpoznatiji specijalitet sjeverozapadne Hrvatske mekani su jastučići tijesta s punjenjem od svježeg sira, jaja i vrhnja. Štrukli mogu biti slani ili slatki, ovisno o vrsti nadjeva, kuhani ili zapečeni. Predjelo, glavno jelo ili desert – sve varijante dolaze u obzir.